Razlozi za ostavljanje imena narodnih heroja u nazivima uspješnih kompanija posve su pragmatični. Ili kako dr. Božo Skoko, jedan od naših ponajboljih stručnjaka za brendiranja i komunikaciju kaže, s odmakom, kad smo sve manje opterećeni socijalističkom prošlošću, pa imamo i sve manje kompleksa, oko njihovih imena i povijesti korporacija, mogu se (is)pričati lijepe i zanimljive priče. To je dio naše povijesti, našeg identiteta i od toga ne treba bježati. Dapače, strancima to zvuči egzotično i zanimljivo, ocijenio je.
A upravo su te i takve priče ključne za razvoj brendova i sustava kakve danas znamo, uz napomenu da su industrije i kompanije o kojima govorimo, svoje začetke i početke imale i prije nego li su dobile imena kakva nose danas. Odnosno temeljna djelatnost se vremenom nije mijenjala, jačala je istodobno iz godine u godine pozicija, identificirala čak i djelatnost s nekima od njih, postajući sinonimom upravo za tu granu industrije.
Autor: Darko Buković
Zato je potrebno prisjetiti se vremena nastajanja odnosno koji su to temelji današnjih uspješnih kompanija, brendova koji potrošaču donose prijeko potrebnu emociju i identifikaciju, a koji su u jednom trenutku ponijeli imena narodnih heroja, koja uz poneke izmjene ostaju i bore se za na zahtjevnom svjetskom tržištu – i dan danas. Možda upravo u tom začetku i utemeljenju, nekoć i u neka druga vremena donesenoj odluci, leži odgovor zašto su hrvatski brendovi koji su zadržali stara imena (Kraš, Končar, Badel, Gredelj, Lola Ribar, Viktor Lenac, Đuro Đaković, Franjo Kluz itd), tako uspješni i danas. Priča o njihovoj povijesti je izniman dio hrvatske industrijske povijesti i gospodarskog razvitka, objavljeno je na portalu tockanai.hr.
KONČAR
Povijest Končara nije samo povijest jednog poduzeća, velikog sustava, to je povijest razvoja hrvatske industrijske povijesti, to je i povijest hrvatske znanosti. Osnovana 1921. Končar grupa upravo u 2021. slavi 100 godina svoga rada i postojanja, u kojoj je prešla put od servisne radionice do grupe elektroindustrije. A sve je počelo točno 24. siječnja 1921. godine, osnivanjem poduzeća Elektra, u kojem je pokrenuta mala, ali za to razdoblje značajna proizvodnja elektromotora. Ubrzo, već iste godine prelazi u vlasništvo grupe Siemens i pod tim imenom djeluje do kraja Drugoga svjetskog rata. A 1930. godine, upravo je Siemens, proizveo i prvi asinkroni elektromotor sa lakiranom žicom.
Prije i za vrijeme rata radilo se na formiranju ELIH-a (Elektroindustrije Hrvatske), koja je bila koncentrirana u Zagrebu. Bili su tu i Siemens, Elin, Noris, AEG. Paspa i drugi. ELIH je počeo raditi 1945. i preuzeo je svu elektroindustriju nakon rata, a sustav koji je bio preteča Končara u samom početku bio je dio ELIH-a.
A Rade Končar, čije je ime i prezime ponijela elektroindustrija od 1946. i kojeg je nosila do 1990., po zanimanju je bio strojobravar, jedno je vrijeme radio upravo u tvornici Siemens AG. Od 1991. sustav nosi ime Končar uz dodatak Elektroindustrija, da bi ga u zadnjem razdoblju zamijenilo ime Končar grupa.
Izradom i svjetskog premijerom prvog vlastitog generatora (1948.), koji je instaliran u hidroelektranu Mariborski otok (taj generator još i danas radi, vrti se i proizvodi struju – iako kao izložbeni primjerak), tadašnji Končar pokreće snažan kotač svog razvoja. Do danas.
Iz crtica bogate povijesti, posebno u dijelu komuniciranja i brendiranja, a u dijelu identifikacije proizvoda jednim imenom KONČAR, ostaće zapisano da su u vrijeme socijalizma, kad se o brendiranju malo razmišljalo i što ime znači, znalo dogoditi da u Končar stigne i pismo koje je počinjalo s „Dear Mr. Koncar….“.
KRAŠ
Godine 1911. Julije König, svojim znanjem i iskustvom u proizvodnji slastica, i Slavoljub Deutsch, svojim kapitalom, podižu tvornicu Union u Zagrebu, koja postaje prvi industrijski proizvođač čokolade u jugoistočnoj Europi. Samo dvije godine kasnije, 1913, tvornici UNION dodjeljuje se titula kraljevskog dvorskog dobavljača za kraljevski dvor u Beču i Budimu.
Već 1920. godine započinje proizvodnja mekanih karamela, kao i deserata, u čijem je odjeljenju radio i majstor Paul Eksner. U to doba već je postojao i nougat proizvod iz kojega se kasnije razvila poznata Bajadera. Tridesete godine 20. stoljeća obilježila je modernizacija pogona čokolade i ulaganja u nove strojeve za proizvodnju bombona. Karolina, današnja članica Kraš grupe, od mlina za proizvodnju brašna 1921. postaje tvornica za proizvodnju keksa, vafla i slanica. Nedugo nakon, na Savskoj cesti, tvrtka Bizjak 1923. započinje s proizvodnjom dvopeka, keksa i vafla.
Union počinje slijediti trendove i pišu se prvi slogani. Da, da. Slogan za Kiki bombone osmišljen je davne 1935. godine – Bilo kuda Ki-Ki svuda! Zanimljivost je da je njegov autor danas poznati dječji pisac Ratko Zvrko, tada učenik, a slogan se nije mijenjao do dan-danas.
Bilo je to zlatno doba konditorstva. 1936. počinje proizvodnja prvih bombona s crtom (505), a – vjerovali ili ne – 1938. godine počinje proizvodnja tankih čokoladica od 15g, preteča Životinjskog carstva. Drugi svjetski rat utjecao je na promjenu asortimana. Tvornica Bizjak radila je neprekidno te je proizvodila posebno za potrebe pučanstva i potrebe vojske.
U tvornici Union 1946. proizvodi se za robnu kuću Nama čokolada od 100 grama, koja se smatra prvom robnom markom na ovim prostorima.
Istodobno, u Prijedoru 1948. mala manufakturna pekarnica obitelji Četić mijenja ime u „Mira Cikota“, što će postati temeljem tvrtke „Mira Prijedor“, današnjom članicom Kraš grupe.
Union, Bizjak i ostali manji proizvođači nacionalizacijom se 1950. udružuju pod zajedničkim imenom antifašističkog borca i sindikalista Josipa Kraša, koji je bio – novinar, ali je imao i izučen pekarski zanat. Vrlo brzo, 1956. rađa se kraljica među desertima, svima poznata i omiljena Bajadera, a dvije godine kasnije i Životinjsko carstvo.
Devedesetih godina Josip Kraš se iz društvenog poduzeća transformirao u dioničko društvo, u kojem su mali dioničari bili većinski vlasnici, te se razvija kao suvremena, tržišno orijentirana tvrtka s proizvodima prisutnim i priznatim na svjetskim tržištima. Naziv brenda tvrtke ostaje Kraš.
U bogatoj povijesti Kraša, u dijelu komunikacije sa stranim izaslanstvima, s osmijehom se prepričava anegdotalni događaj u kojem je poljsko izaslanstvo, nakon obilaska tvornice i razgovora s upravom, zasjelo i odlučilo (pri)čekati vlasnika – Josipa Kraša.
BADEL
Za razliku od proletera Josipa Kraša i Rade Končara, student Marijan Badel je bio potomak bogate obitelji iz Koprivnice, čiji je otac bio osnivač destilerije alkoholnih pića i proizvodnje octa Braća Badel u Sesvetama. I tu je poveznica i razlog zašto je nekoliko, nakon Drugog svjetskog rata nacionaliziranih i spojenih tvornica pića, dobilo njegovo ime.
No, sve je počelo davne 1862. kad je osnovana prva Zagrebačka tvornica pića (Mihić i Sabljić), koju kupuje Franjo Pokorny i osniva tvornicu „Franjo Pokorny“, kraljevsku povlaštenu zagrebačku dioničku tvornicu likera, hrvatskih voćnih destilata i octa. Izuzetan poduzetnik i autor slavnog Pelinkovca, vrlo brzo proširuje posao na brojna europska tržišta, a zahvaljujući iznimnoj kvaliteti proizvoda, oni se piju i na francuskom carskom dvoru Napoleona III., a započinje i proizvodnju Lavova, Šljivovice…
Godine 1867. zagrebački poduzetnik i trgovac vinima Mijo Arko osniva tvornicu „Arko“, opremljenu tada najmodernijom tehnologijom, koja se bavila proizvodnjom alkoholnih pića, konjaka, šampanjca, brandyja i likera.
Zagreb 1886. dobiva novu tvornicu „Patria“, tvornicu konjaka i finih likera, koja svojim kvalitetnim proizvodima osvaja tržište, među kojima je najpoznatiji Patria brandy medicinal, koji se prodavao u ljekarnama, a i danas se nalazi na tržištu kao slavni Badel brand(y).
A.A. Baker & Co dioničko društvo počinje poslovati kao podružnica za uvoz čaja i ruma, a 1928. prerasta u dioničko društvo sa sjedištem u Londonu.
Nakon Drugog svjetskog rata, 1947. tvornice za proizvodnju alkoholnih pića Patria, Pokorny i Baker ujedinjuju se u „Zagrebačku tvornicu likera i vina“. Dvije godine kasnije Zagrebačka tvornica likera i Plemenika (bivši “Arko”) spajaju se u novo poduzeće – Tvornica likera i vinarstvo.
Godine 1950. Tvornica likera i vinarstvo dobiva ime po narodnom heroju Marijanu Badelu, a potom im je nacionalizacijom pripojena i tvornica octa i rafinerija alkohola Slavka Badela, Marijanovog oca.
Tvornica 1967. započinje razvoj vinskog programa spajanjem s poduzećem Vinoplod te jača vinski asortiman integracijom s Vinoproduktom devet godina kasnije (Badel-Vinoprodukt).
I tako do 90-ih u koje sustav ulazi kroz 4 poduzeća, od kojih je svako u nazivu zadržalo naziv Badel i dodalo određenje djelatnosti kojom se bavi. Badel i Badel Vinoprodukt 1991. spajaju se u novu tvrtku – Badel 1862 d.o.o.
Nova tvrtka u svoj naziv dodaje i godinu osnutka tvornice Pokorny, te time odaje počast svojim precima i nedvosmisleno se određuje kao kuća duge tradicije na tržištu.
Objavljeno 27. studenoga 2021.
